Obilježena 33. godišnjica nevino stradalih civila u goraždanskom naselju Lozje

U Goraždu je danas obilježena 33. godišnjica zločina nad bošnjačkim civilima u naselju Lozje. U napadu Vojske RS-a 22. maja 1992. godine ubijeno je više od 40 civila, među kojima i djece, žena i starijih osoba, dok je jedan broj njih odveden u zarobljeništvo, gdje su također ubijani na najmonstruoznije načine. Za sudbinu još 38 osoba još se ne zna.

Uz  članove porodica, preživjele žrtve, prijatelje, zvaničnici zakonodavne i izvršne vlasti BPK i Grada Goražde, položili su cvijeće na spomenik na kojem su ispisana imena ubijenih, odajući im dužnu počast, uz poziv nadležnim institucijama da odgovorne za zločin privedu pravdi.

I danas su upućene poruke da zaborava ovog zločina neće biti te da porodice čekaju pravdu. U njihovo ime govorila je Sanina Tabaković, koja je u ovom zločinu izgubila oca Šahina, čije kosti nikada nisu pronađene.

„Danas stojimo ovdje ne samo da bismo se prisjetili strašnih zločinačkih dana iz 1992. godine, već i da bismo glasno i dostojanstveno potvrdili, nismo zaboravili, nećemo zaboraviti, ne smijemo. Ovaj datum je zauvijek urezan u naša srca, sjećanja i u našu bol, jer to je dan kada su nevini ljudi – naši roditelji, braća, sestre, djeca – odvedeni, ubijeni, izbrisani iz života, ali ne i iz naših duša“, poručila je Tabaković.

Ona je podsjetila na jedan od najmonstruoznijih zločina, ubistvo trudnice.

„To je priča i bol koji, nakon više od tri decenije, izazivaju šutnju u kojoj riječi postaju suvišne, jer na ovom mjestu je ubijena i žena koja je pod srcem nosila dijete. Ubijena je majka prije nego što je to i postala, ubijen je život dvostruko – u začetku i nadi. Taj zločin i ta slika ostaju urezani u pamćenje svakoga ko ima dušu. Šta ostaje čovjeku ako i pred takvim zločinom ostane nijem?“, kazala je ona.

Midheti Kaloper je u Lozju na svirep način izgubila 13 članova porodice, među njima majku i brata.

„Ovdje su ubijeni moji najmiliji, rodbina, komšije, i toliko godina poslije ovaj dan obilježavamo na dostojanstven način, kako naši najmiliji zaslužuju – ali s nadom u bolje sutra i s osjećajem krivnje zašto do danas još niko nije procesuiran za ovaj zločin. Zar trebamo 33 godine da čekamo, a imamo institucije koje trebaju da rade svoj posao? Očito da, kao što u svemu politika ima prste, između ostalog ima ih i u procesuiranju ratnih zločina. Mi smo svjesni toga, ali nećemo da pokleknemo. Živimo u nadi da ćemo dočekati tu pravdu i da ćemo na neki način dobiti tu malu satisfakciju. Svake godine nas je ovdje sve manje iz reda porodica ubijenih, jer porodice umiru. Biološki sat otkucava“, kazala je Kaloper.

Žrtvama su se poklonili i mladi Goražda, koji su za ovu priliku pripremili simboličan performans, a lokalni zvaničnici također su uputili poruke da se odgovorni za ovaj i druge zločine moraju privesti pred lice pravde.

„Osobe koje su počinile ovaj strašni zločin, odnosno ti neljudi, imaju svoja imena i prezimena. Ta imena i prezimena trebamo svi znati. Kultura sjećanja i identifikacija, odnosno sudsko sankcionisanje planera, naredbodavaca i izvršilaca ovih, ali i svih drugih zločina, je pretpostavka za izgradnju trajnog mira, jačanje suživota, vjersku i nacionalnu toleranciju i općenito bolji regionalni razvoj“, kazao je gradonačelnik Goražda Ernest Imamović.

Premijer BPK Goražde Edin Ćulov naglasio je da pravda koja kasni više od tri decenije nije pravda, ali da kazna za zločin nikada ne zastarijeva.

„Generalna ocjena je da je pri procesuiranju ratnih zločina u BiH Goražde ostalo zaobiđeno, a u prilog tome ide i činjenica da pred Haškim tribunalom niko nije odgovarao za zločine počinjene u Goraždu. U javnosti se iznose različite interpretacije o događajima tokom opsade, pri čemu se često plasiraju neistine, pa čak i negira počinjeni zločin. Stoga danas, sa ovog mjesta stradanja nevinih Bošnjaka, šaljemo poruku da kazna za zločine nikada ne zastarijeva i da će krivci za ovakva nedjela odgovarati. Nemamo pravo da zaboravimo zločin u Lozju, kao ni ubijene Bošnjake za čijim posmrtnim ostacima još tragamo, u nadi da će njihove duše naći konačan smiraj“, kazao je Ćulov.

Direktor Memorijalnog centra Sarajevo, Ahmed Kulanić, poručio je da generacije koje dolaze trebaju njegovati kulturu sjećanja.

„U trenucima dok su zločinci ubijali 40 nevinih civila – majke, djecu u utrobi majke, dok je krv tekla Lozjem, zastava jedine nam domovine RBiH je podizana ispred UN-a. Važno je da ponesemo to sjećanje, da je taj čin podizanja zastave i priznavanja nezavisnosti RBiH natopljen krvlju šehida i nevino ubijenih ovdje u Lozju i na drugim mjestima. To je činjenica i poruka koju moramo prenijeti mladim generacijama“, naglasio je Kulanić.

Galerija

+14