Tišinu u Titovoj ulici u Sarajevu danas je narušavao samo pokoji glasniji jecaj i uzdah okupljenih majki, očeva, sestara, supruga ubijenih Srebreničana i Srebreničanki, kao i građana Sarajeva koji su ispratili posmrtne ostatke 409 žrtava genocida.
Kolona od tri kamiona prekrivena zastavama Bosne i Hercegovine jutros je sa Gradskog groblja iz Visokog krenula put Potočara, gdje će 11. jula biti klanjana kolektivna dženaza.
“Svi su oni naši i moji, ne samo moj amidžić. Ovo je istina koja jeste, a ne ona koju govori pojedinac u Hagu. Prije godinu dana ispratila sam još dva amidžića, ali svi su oni naši, muslimani, koji su na isti način stradali”, kazala je Hatidža Fetić prilikom ispraćanja tabuta iz Visokog.
Nekoliko hiljada ljudi u Sarajevu, na relaciji od zgrade Predsjedništva BiH do tržnice Markale, stajalo je pored ceste s cvijećem u rukama, čekajući da kolona stigne. Kada se na početku ulice kod Ali-pašine džamije pojavila, čulo se tiho komešanje, podizanje ruku sa dlanovima otvorenim prema nebu, tiho učenje Fatihe i uzdasi.
Kamioni su se desetak minuta zadržali ispred Predsjedništva kako bi svi koji to žele mogli prići, pomoliti se i zakačiti cvijeće na ceradu. Njih 409 nedužno ubijenih, 409 očeva, braće, muževa… 11. jula će naći svoj vječiti mir. Pokopat će ih u nepregledno polje nišana sa ostalom braćom, očevima, sestrama i majkama.
Tužan je to, ali i sretan dan mnogim majkama. Sina im ništa neće vratiti, ali će bar znati gdje je pokopan, moći će otići na njegov mezar. Na mezar svog tek rođenog djeteta, koje je ubijeno samo zato što potječe od oca i majke Bošnjaka, moći će otići Hava i Hajrudin Muhić. To novorđenče čak nije dobilo ni ime, bezimeno, ali nekome krivo samo zato što je rođeno, 11. jula će otići u grob.
Kolona sa posmrtnim ostacima se kratko zadržala ispred Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, kao i kod tržnice Markale, a danas će u 17 sati stići u Potočare.
Među građanima koji su dočekali konvoj s posmrtnim ostacima su i oni koji su preživjeli genocid, a sada žive daleko od svojih domova. Tu je bio i Amir Otanović koji sada s porodicom živi u SAD-u.
“Otišao sam tamo 1999. godine, a već naredne godine sam došao u Srebrenicu kako bih sahranio daidžu, ove godine ukopavam još dvojicu. Nisam zaboravio ono što sam proživio u Srebrenici i to je jednostavno nemoguće, ali pokušavam ne razmišljati o tome i ne sjećati se. Ne volim se prisjećati, to su strašne slike pred očima”, kazao nam je Otanović.
Komandant snaga Armije RBiH u Srebrenici tokom rata Naser Orić bio je također među građanima koji su ispratili 409 žrtava genocida u Srebrenici. U izjavi medijima je kazao da se zahvaljuje građanima Sarajeva i svima drugima koji su izašli danas da se poklone žrtvama. “Drago mi je da danas nismo sami kao od 1992. do 1995. godine”, dodao je Orić.
Ispraćaju su prisustvovali brojni ministri sa različitih nivoa vlasti u BiH i FBiH, predsjednik Federacije, njegovi zamjenici, zastupnici, predsjednici stranaka i dva člana Predsjedništva, Bakir Izetbegović i Željko Komšić. Veći broj njih je davao izjave za medije, ali portal Klix.ba je odlučio da ih ne prenosi, osim kada je u pitanju državni vrh. Član Predsjedništva Komšić je odbio dati izjavu novinarima iz njemu poznatih razloga, dok je Izetbegović kazao da je krajnje vrijeme da se svi u regiji suoče sa onim što se desilo u Srebrenici te da je krajnje vrijeme da se i u BiH usvoji deklaracija o osudi genocida u Srebrenici, kakva je usvojena diljem civiliziranog svijeta.
“Samo suočeni sa istinom možemo pokušati graditi povjerenje i bolju budućnost u Bosni i Hercegovini”, kazao je Izetbegović.
Bebu Muhić, najstariju žrtvu Edhema Rahmanovića rođenog 1919. godine, te još 44 maloljetnika i ostale žrtve, svako je mogao i može ispratiti na sebi svojstven, dostojanstven način, ali pravda i istina za njih je nešto u čemu nema dvojbe, ona je samo jedna. Svi zločinci koji su učestvovali u genocidu moraju biti kažnjeni, a žrtve nikada ne smiju biti zaboravljene.
Preuzeto sa www.klix.ba
