U haremu Ali pašine džamije u Sarajevu na mezaru Zaima Imamovića, impozantan skup. Komandanti, borci, generali, prijatelji uz članove porodice Zaima Imamovića, odali su počast bosanskom sinu, koji je prije 16 godina poginuo braneći istočne kapije Bosne.
Preživjeli saborci ne mogu zaboraviti dan kad je javljeno da Zaima više nema, trenutak koji se pretvorio u muk i nevjericu, sličnu tišini kakva se i 16 godina poslije toga dana osjećala među brojnim saborcima dok su posmatrali sinove Zaima Imamovića, Denisa i Ernesta kako polažu cvijeće na mezar ocu.
Poginuo je u rejonu Rogojske grede 9.oktobra 1995. godine, na prvoj borbenoj liniji u trenutku dok je komandovao ofanzivom za deblokadu Sarajeva i Goražda.
Dani pred njegovu pogibiju obilježeni su blistavom pobjedom jedinica bosanskohercegovačke Armije na padinama Treskavice i visovima Trnova.Imao je tek 35 godina, vrline vrhunskog vojskovođe i komandanta čiji su snovi ostali zauvijek uz obale Drine i Goražde. Goražde je grad u kojem je rođen u selu Poratak kod Ilovače , kojem se vratio odmah na početku rata u BiH, kao jedan od vodećih ljudi koji su omogućili rađanje Armije Bosne i Hercegovine na ovim prostorima. Osnovao je Prvu drinsku udarnu brigadu, nizao uspjehe u bitkama braneći pravo na život i slobodu, bio je čovjek koji je vodio borce , goloruke i nepripremljene za rat, nespremne, ali jedinstvene u odluci da odbrane svoj dom ,porodice, gradove. Kobne 1995. godine Zaim je dobio odgovornu dužnost komandanta 14. divizije Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Bio je vojskovođa posebnog kova (Zaim i znači vođa) i nevjerovatnog smisla za motivaciju saboraca. Neustrašiv, nasmijan, uvijek ispred svojih vojnika.
Samo dan-dva ranije, bio je ranjen po šesti put. Nije čekao da se oporavi već je otišao na prvu liniju, među svoje borce, s kojima se uvijek i najbolje osjećao. Nije dočekao da uživa u slobodi, za koju se dugo i požrtvovano borio. Smrt je bila brža od želje da stigne do Drine.
-Njegova hrabrost u ofanzivnim i defanzivnim dejstvima bila je nevjerovatna. Neponoljiva je jedna takva veličina – sjeća se Zaima, saborac, zlatni ljiljan Derviš Hodžić-Dedo.
-Svako možda dan – dva govorio je “Čujte što vjetar piri, čujte što Drina huči, ako Bog da mi se vraćamo svojoj kući”- prisjetio se riječi Zaima Imamovića jedan od njegovih saboraca.
Ostala je uspomena na velikog komandanta i heroja, komandanta brigade bosanske armije, heroja koji ne pripada zaboravu, čije ime ne stoji u udžebenicima i istorijskim zapisima tek u sjećanjima, žive dijela heroja kakav je bio komandant Zaim.
-Bio sam na njegovoj dženazi. Tad se prolazilo preko piste aerodroma plavim putem. Pa su htjeli unproforci da otvore lijes, da vide je li stvarno njegovo tijelo. Ja nisam dao, ja sam se suprotstavio, rekao sam možete me pucati ali nećete otvarati, sjeća se tih dana kad je poginuo Zaim, ratni komandant Kasim Muslić.
– O tome kakva je veličina bio rahmetli Zaim Imamović najbolje govori broj rodbine, prijatelja, ratnih komandanata koji se danas okupio ovdje pored njegovog mezarja. Ovdje su ljudi iz Goražda, Ilovače, Beriča, Sarajeva, Rogatice i brojnih drugih mjesta i gradova koji su se okupili kako bi odali priznanje za sve ono što je Zaim Imamović uradio za Bosnu i Hercegovinu. Mi živi, zbog ovih mrtvih, ali i nas živih moramo da nastavimo sa procesom izgradnje Bosne i Hercegovine i Goražda. Ovdje su prisutni uticajni ljudi iz vlasti Sarajevskog kantona, Federacije Bosne i Hercegovine. Apeliram na vas da nam pomognete u procesu koji vodimo u miru, a to je da Goražde i cijelo ovo područje učinimo prosperitetnim. Goražde to zaslužuje zbog onih koji su dali svoje živote u ratu, ali i zbog nas u miru koji želimo naš grad i zemlju učiniti što boljom za nas i za pokoljenja koja dolaze,- kazao je okupljenim Emir Frašto, premijer BPK Goražde.
Cvijeće i fatiha, dostojanstvena šutnja i misli na veličinu djela i žrtve heroja Zaima. Brojne delegacije i zvaničnici, nakon obilaska Zaimovog mezara obišli su i mezar Hasana Turčala Brzog, u Pazariću, pozivajući na duboko poštovanje na herojstvo ovih, ali i svih bosanskih sinova.
preuzeto sa / gorazdeonline /