U Goraždu je obilježena 26. godišnjica od pada helikoptera u kojem su, u noći između 21. i 22. avgusta 1995. godine, poginuli visoki politički i vojni zvaničnici tadašnjeg Okruga Goražde.
Prilikom pada helikoptera na lokalitetu Vučje luke, tri kilometra od sela Bare kod Goražda, život su izgubili Esad Ohranović, predsjednik Izvršnog odbora Okruga Goražde, Ismet Osmanović, predsjednik Ratnog predsjedništva Rogatice, Selver Sijerčić, načelnik tehničke službe 81. divizije ARBiH, Nemir Šenderović, oficir Generalštaba, Kemal Hrvo, pomoćnik komandanta za bezbjednost 802. lahke brigade, i Rasim Mašić, zamjenik komandira čete Vojne policije 81. divizije ARBiH. Ohranović i Osmanović dobitnici su „Srebrenog štita“, a Hrvo, Sijerčić, Šenderović i Mašić priznanja „Zlatni ljiljan“.
Prilikom slijetanja delegacije koja se iz Zenice i Kaknja vraćala s naoružanjem potrebnim za odsudnu odbranu Goražda helikopter je zakačio krošnje drveća i eksplodirao u šumi samo nekoliko desetina metara od mjesta gdje je trebao sletjeti.
Porodice, prijatelji, delegacije Koordinacije boračkih udruženja i Ministarstva za boračka pitanja te općine Prača položili su cvijeće na mezarja poginulih u ovom tragičnom događaju u haremu Sinan begove džamije u Goraždu.
Na mjestu pada helikoptera nakon rata je postavljena spomen ploča. Službeni izvještaj o uzrocima nikada nije objavljen, pa je otvoren prostor nagađanjima da je helikopter pogođen sa neprijateljskih položaja, da je pilot pogriješio, ali i da je na sceni bila zavjera s ciljem slabljenja odbrane Goražda.
Svjedoci događaja tvrdili su da su satima nakon pada helikoptera na ovom mjestu odjekivale detonacije.
Esad Ohranović i Ismet Osmanović dobitnici su”Srebrnog štita”, dok su Selver Sijerčić, Nermin Šenderović, Kemal Hrvo i Rasim Mašić posthumno odlikovani najvećim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”. Iako su svi dali nemjerljiv doprinos u organizaciji otpora i odbrani grada na Drini, Goraždanima je svakodnevni podsjetnik na to “most ispod mosta” čiji je idejni tvorac rahmetli Selver Sijerčić, čovjek koji je na taj način omogućio hiljadama građana opkoljenog Goražda da bezbjedno prelaze s jedne obale na drugu.
Sjetili se i Sinana Žuge
Boračka udruženja, ali prije svih porodice ne zaboravljaju heroje odbrane Goražda, među kojima je i Sinan Žuga, komandir Osaničke čete. U trenutku pogibije 22. augusta 1992. godine imao je 37 godina života. Nije dobitnik zlatnog ljiljana niti većih vojnih priznanja, međutim njegovi saborci kažu da je najzaslužniji što agresor ratne 1992. godine nije prošao Osanički most niti zauzeo Osanicu, ključni bedem odbrane Goražda iz pravca Foče.
“Samo nekoliko trenutaka prije pogibije uspio je posljednjom granatom pogoditi četnički tenk koji je krenuo prema mostu, inače ne bi nam bilo spasa. Tog dana su vođene teške borbe, a na Osanicu je palo više od hiljadu granata, pogodili su i školu. Na kraju dana Sinana je granata pogodila u leđa, ostao je u rovu zatrpan do pojasa, a izvučen je tek u noći jer se čekao veliki mrak. Dženaze su tada klanjane noću, a Sinanov mezar je u Rešetnici”, ispričali su saborci.
Iz Sinanove čete od 130 boraca, koja je bila u sastavu prvog bataljona Prve drinske brigade pod komandom Zaima Imamovića, na kraju rata svaki drugi čovjek je bio ranjen, a svaki treći poginuo.
Cvijeće na njegov mezar danas je položio unuk Sinan kojeg nikad nije upoznao, a pored spomen obilježja saborci su postavili izložbu ratnih fotografija srušene škole i mosta na Osanici koji svjedoče o teškom vremenu i velikim borbama. Porodica je najavila formiranje Fondacije “Sinan Žuga” koja će stipendirati djecu sa prostora BPK Goražde.
