Alena Muhića i ekipu filma “Stupica nevidljivog djeteta”, na čelu sa rediteljem Šemsudinom Gegićem i mladim glumcem Arminom Omerovićem, publika na premijeri u Goraždu sinoć je ispratila do sada nezapamćenim ovacijama.
Film, koji je izazvao ogromno interesovanje od samog početka snimanja, prati životnu priču Alena Muhića, kojeg je majka, žrtva silovanja iz Foče, ostavila nakon rođenja u goraždanskoj ratnoj bolnici.
Prije deset godina reditelj Šemsudin Gegić snimio je “Dječaka iz ratnog filma”, priču koja je potresla region, no toliko godina poslije mladić Alen u potrazi za rodnim identitetom inicirao je snimanje filma kako bi pronašao odgovore na pitanja koja su ga mučila: Ko su njegovi roditelji? Zašto se sve to desilo? Zašto je ostavljen?
Tako je počeo rad na filmu koji je nastao u okviru serijala “Oral history“ u produkciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, a koji je u Goraždu imao svoju premijeru.
Film otkriva da je Alenov biološki otac Radmilo Vuković, koji je kao pripadnik vojnih snaga tzv. Srpske Republike bio optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Tužilaštvo BiH ga je teretilo da je u više navrata silovao zaštićenu svedokinju u Foči u ljeto 1992. godine. Nakon što je uspjela napustiti grad u februaru 1993. godine rodila je muško dijete, koje je odmah napustila. Vuković je prvobitno osuđen na pet i po godina zatvora, ali je poslije oslobođen optužbi.
Potraga je završena
Alen Muhić, glavni akter filma stavio je tačku na potragu za biološkim roditeljima. U životu i u filmu koji je igrano-dokumentarnog karaktera nije se sreo ni sa ocem ni sa majkom.
Zločini silovanja više od drugih počinjenih tokom rata obavijeni su ćutnjom, pa će i film o Alenu Muhiću sasvim sigurno otvoriti brojna pitanja, između ostalih i ona koja se vezuju za tzv. nevidljivu djecu, rođenu nakon silovanja, čiji identiteti se sakrivaju. Alen je jedan od onih koji je tragajući za rodnim identitetom postao itekako vidljiv. No za to je trebalo hrabrosti jer je, za razliku od onih koji ćute, odlučio da traži odgovore i priča o sebi.
“Ja sam poslije ovog filma definitivno stavio tačku. Nisam se nadao da će ovako dobro ispasti. U toku filma čak sam razmišljao da definitivno prekinem snimanje, jer bilo je scena koje nisam mogao psihički da podnesem, posebno u Miljevini kada sam saznao da Radmilo neće da mi izađe u susret, iako je bio obavezan po zakonu. Hvala Bogu, sve je uspješno završeno i definitivno stavljam tačku na svoju prošlost”, kazao je Alen nakon filma.
Govoreći o susretu sa biološkim ocem, istakao je: “Nadam se da je svjestan da ćemo se sresti kad-tad. To ne mora biti danas ili sutra, za deset godina, nebitno. Nadam se da će završiti tamo gdje mu ustvari i jeste mjesto, a to je zatvor. Ovo što je bio osuđen na pet i po godina zatvora je ništa za ono što je uradio. Hvala Bogu pa imam oca Muharema koji mi je bio potpora od rođenja pa do danas, dok sam bio u potrazi. Ni u jednom trenutku tokom snimanja nije mi rekao da to ne radim”.
Alenovi roditelji Advija i Muharem uvijek su mu bili podrška.
“Oni su moji pravi roditelji, oni su mi pružili ljubav, školovanje, sve u životu sam stekao zahvaljujući njima. Moje sestre Almira i Jasmila su bile moja najveća podrška. Želim javno da im se zahvalim za sve što su učinili za mene. Oni su moja porodica“, kazao je Muhić.
Na premijeru filma u Goraždu nisu stigli samo članovi najuže Alenove porodice već i brojna rodbina i prijatelji. Goražde je večeras bilo uz Alena Muhića, kao i svih ovih godina, a film je zatvorio usta neumjesnim komentarima kakvih je neminovno bilo.
Alenov otac Muharem rekao je da se porodica trudila da Alenu pruži dobar život i da ga lijepo odgoje.
“Imam dvije kćeri, ali čini mi se da njega više volim. Želio bih da se oženi i stekne porodicu. Ovdje na premijeri filma su vodeći ljudi kantona i općine, volio bih da pomognu Alenu da dođe do stalnog posla, to želim, da znam da je siguran“, poručio je Muharem.
Za mladog glumca Armina Omerović, koji u filmu tumači Alenov lik, ovo je jedna od najvažnijih uloga u dosadašnjoj karijeri.
“Alen je heroj naše generacije, on je heroj svih nas i svi možemo učiti od njega kako biti hrabar čovjek, kako biti dostojanstven, kako biti uporan… Čast mi je što sam mogao biti na platnu s njim. Trenutak gdje se prelomio film, ona moja suza iskrena kada je stigla ta vijest da ga otac ne želi upoznati, tu sam se ja kao njegov alter ego slomio i onaj momak koji na početku filma dolazi da ispita tu priču potpuno je oronjen na kraju izašao iz te priče. Svi smo vidjeli da ovo nije nikakva patetika, ni pričom, ni muzikom, ničim“, istakao je Omerović.
Film je bilo teže snimiti nego ga gledati
“Ono što me posebno raduje su ova tišina i reakcija ljudi koji su napunili dvoranu, dok publika pred drugo prikazivanje čeka ispred vrata. To je najbolja reakcija koja se može očekivati na ovakvoj premijeri. Vidjeli ste da u filmu postoje zaštitne maske, što znači da smo se mi sudarili sa nečim što štiti ovu temu i što sprečava dolazak na izvorište onoga gdje smo bili pošli. Nažalost, takvi su zakoni, propisi i pravila, ali kad dođete u situaciju da svjedocima koji su preživjeli zločine silovanja u ratu morate staviti masku jer su zaštićeni svjedoci, onda znate kako je biti Alen Muhić“, kazao je Gegić.
U filmu su prikazani autentični snimci, snimani na originalnim lokacijama bez ikakve glume.
“Naprosto, ta emocija je proizašla u toj stupici koju je Alen htio da postavi svojim biološkim roditeljima, ali ispostavilo se da smo mi svi upali u tu stupicu zajedno s njim i vidim da smo i ovu publiku u Goraždu uvukli u tu zamku emocija koje ne rješavaju ništa. Što se tiče filma, nažalost moram reći da je ovo najbolje moguće rješenje. Što se tiče Alena Muhića, mislim da je i to najbolje rješenje. Njegovi roditelji su oni koji stoje u kadru, koji su ga odnijeli iz bolnice, othranili, odgojili, školovali i koji ga i danas čekaju na kapiji da se vrati kući. Dobro je da smo mi krenuli i pokazali da on nije uzaludno ostavljen, da on nije uzaludno predmet sudskih i tužilačkih rasprava. Jednostavno, ta djeca su naša djeca, a ne onih koji su ih rodili i onih od kojih su potekli“, dodaje Gegić.
Film je pokazao šta je sudbina i šta znači kad kopaš da dođeš do svoga identiteta, smatra reditelj.
“Na kraju smo Alen Muhić i mi zajedno iskopali našu Bosnu, onakvu kakva jeste, Bosnu u kojoj se ljubav i mržnja dijele u dlaku i jednostavno tu nema dalje priče. Samo možete pustiti odjavnu špicu i zahvaliti se porodici Muhić koja je usvojila Alena“, kaže Gegić.
Klix.ba
