Jedinstvena manifestacija kojom se čuva sjećanje na patnje, stradanja ali i herojstva naroda gornjeg Podrinja, u najtežim ratnim danima, i ove godine dio je programa obilježavanja 1.marta – Dana nezavisnosti BiH, na području Bosansko-podrinjskog kantona (BPK) Goražde.
Pohod je okupio više od 40 učesnika iz različitih krajeva BiH.
„ Pored Goraždana, imamo učesnike iz Sarajeva i Gradačca i, s obzirom na najavljeno loše vrijeme, zadovoljni smo odzivom. Jutros rano krenuli smo s centralnog spomen-obilježja gdje smo položili cvjeće i učenjem Fatihe odali počast poginulim braniocima Goražda. Upoznali smo kratko učesnike sa značajem Grepka, stradanjima u periodu 1992 – 1995. godina i uputili se prema Grepku, odakle je startao pohod prema našem konačnom odredištu na Rudoj Glavi“ – kazao je predsjednik PK „Goražde – Maglić, Zajko Šovšić.
Napomenuo je da je cvijeće položeno i na spomen obilježju na Grepku te da se počast stradalima na vrletima Grepka i Kacelja odaje i tokom pohoda, na mjestima stradanja.
„ Nema puno ni snijega i sve protiče u najboljem redu i veoma smo sretni što nastavljamo našu tradiciju dugu 26 godina. Zadovoljni smo što ima puno mladih ljudi tako da se ne bojimo za budućnost ove manifestcaije. Grebak, put života ali i put smrti treba da se pamti. U najtežim ratnim vremenima lično sam ga prelazio 14 puta i hiljade ljudi koji su prešli, svako ima svoju priču, niko isto nije doživio tu strahotu, nekad i sreću kada si u prilici da doneseš hranu svojoj porodici, a ima ljudi koji ne žele ni da se sjećaju. Mi pamtimo i daj Bože da se nikada i nikome ne ponovi“ – kazao je Šovšić.
Dodao je da će prigodan program za učesnike, uz evociranje uspomena na Grebak, biti priređen večeras u sportsko- rekreativnom centru na Rudoj glavi, u planinarskom domu „Nedim Pilav – Jogi“.
Organizacijom pohoda goraždanski planinari od zaborava nastoje sačuvati period kada su putevima Grepka i Kacelja prošle hiljade stanovnika opkoljenog Goražda. Neki su izbjegli, dok je većina, uglavnom noću, u izuzetno teškim uslovima, pješačila desetinama kilometara, kako bi u opkoljeni grad iz logističke baze na Grepku, donijeli hranu i lijekove. Mnogi su na tom putu izgubili svoje živote, stradajući od hladnoće, u zasjedama, minskim poljima i granatiranjima.
