Najavljena pomoć u sanaciji kuće porodice Džomba
Blizu 40 godina Zećir Džomba bio je učitelj i družio se sa djecom u školama od Mokrog kod Sarajeva, Kozje Luke kod Foče, do Sadbe, Vitkovića i Goražda. Od 2004. godine, kada je otišao u zasluženu penziju, posvetio se poljoprivredi i radovima oko uništenog povratničkog doma u Cvilinu kod Ustikoline. Prije dvije godine doživio je moždani udar i od tada, kaže, ništa ne radi. Dane provodi na verandi, a mislima je i dalje u učionici, među generacijama djece koju je školovao. „Više puta nešto me zanese i razmišljam, pa se nekad i nađem u učionici. Vidim one svoje đake, imam tamo njihove slike. Rado se sjećam tih dana. Nekad ih i sanjam, kao da sam u razredu“ – kaže Zećir.
Povodom 05. oktobra, Dana učitelja, posjetile su ga delegacije Sindikata osnovnog obrazovanja i Kantonalnog ministarstva obrazovanja, uručili mu poklone i najavili pomoć u sanaciji kuće porodice Džomba.
„Našeg dugogodišnjeg kolegu sudbina nije nimalo štedila. Bio je izbjeglica, ostao bez krova nad glavom, kuća izgorjela, ima bolesnog sina, supruga ne radi … ovo je sudbina prosvjetnih radnika. Sa malim primanjima idu u malu penziju. I u đačkoj lektiri ćete naći rečenicu „Bio sin siromašnog seoskog učitelja“. Kada postajemo učitelji ne rukovodimo se novcem, ali kada odlazimo u penziju tek onda vidimo da i mi imamo djecu i da i našoj djeci nešto treba“ – kaže Hasib Mašnić, predsjednik Sindikata osnovnog i srednjeg obrazovanja BPK Goražde, najavljujući zajedničku akciju Sindikata i Ministarstva na prikupljanju sredstava za porodicu Džomba.
„Prosvjetni radnici nikada ne mogu biti adekvatno nagrađeni za svoj rad i njihov položaj generalno je težak, ali načinjeni su i pomaci koje vidimo i kroz značajno povećanje plata“ – riječi su ministrice obrazovanja Sevde Popović.
