Ustavni sud Federacije BiH donio je presudu kojom se utvrđuje da osporeni dio Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti u Federaciji BiH, u dijelu koji se odnosi na njegovu primjenu u kantonima, gradovima i općinama u Federaciji, nije u neskladu sa Ustavom Federacije BiH.
Ustavni sud ovu je presudu donio odlučujući o zahtjevu predsjednika Federacije BiH za utvrđivanje ustavnosti dijela člana 1. pomenutog zakona.
U zahtjevu podnositelja je, između ostalog, navedeno da odredba članka 1. osporenog zakona, u dijelu koji glasi “te primjena ovog zakona u kantonima, gradovima i općinama u Federaciji”, nije u skladu s odredbama članka III.4.e) i l) Ustava Federacije BiH.
Podnositelj u zahtjevu napominje da je odredbama člana III.1.(j) Ustava Federacije BiH propisana isključiva nadležnost Federacije u finansiranju djelatnosti federalne vlasti, ustanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju oporezivanjem, zaduživanjem ili drugim sredstvima, a da odredbama članka III.2. i III.3. Ustava Federacije BiH nije propisana zajednička nadležnost federalne i kantonalne vlasti na utvrđivanju i finansiranju kantonalne vlasti, niti je o tome postignuta saglasnost, već da je to pravo ostavljeno isključivo kantonima.
Kako se navodi u presudi koju je danas pročitala predsjednica Ustavnog suda Federacije BiH Kata Senjak, razmatrajući podneseni zahtjev ovaj sud pošao je od odredbe članka III.2. Ustava Federacije BiH, kojom je propisana nadležnost Federacije i kantona, te odredbe članka III.3., kojom je utvrđen način ostvarivanja tih nadležnosti.
Člankom III.2.e) propisano je da su, pored ostalih nadležnosti, Federacija i kantoni nadležni i za socijalnu politiku, a ta nadležnost se prema Ustavu Federacije BiH može, u skladu sa potrebama, ostvarivati zajednički ili odvojeno ili od kantona koordinisano od federalne vlasti, kako je to i propisano odredbom članka III.3.l) Ustava Federacije BiH.
U konkretnom slučaju, kako se navodi u presudi, oblast koja je uređena ovim zakonom je oblast prava iz radnog odnosa, koja je sastavni dio socijalne politike.
Članak III.3.(3) Ustava Federacije BiH, relevantan za ovaj slučaj, utvrđuje da u vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima obvezujućim za područje cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije BiH, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
Također u konkretnom slučaju, osporeni Zakon uređuje segment plaća i naknada u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, što je dio prava uposlenika koji proizilazi iz radnog odnosa.
Parlament Federacije BiH se, u sklopu vođenja zakonodavne politike, opredijelio da, u skladu s potrebama, ovu oblast uredi osporenim zakonom, kojim je utvrdio politiku i opće smjernice za uređenje ove važne oblasti na području cijele Federacije.
“Izvjesno je da postoji potreba da se, uz uvažavanje principa iz članka III.3.(3) Ustava Federacije BiH, plaće i naknade uposlenih u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u cijeloj Federaciji BiH okvirno urede na jednoobrazan način, što je u skladu s imperativom jednakih prava pred zakonom koja proizilaze i iz radnog odnosa za obavljanje istovrsnih poslova u organima vlasti”, kaže se u presudi.
Kako se navodi, federalna vlast je pri tome, u skladu sa odredbama članka III.3.(3) Ustava Federacije BiH, evidentno vodila računa o kantonalnim nadležnostima, eventualnim različitim situacijama u kantonima i potrebom za fleksibilnosti u provođenju utvrđene politike u ovoj oblasti.
Tako je utvrđeno da je osporenim zakonom za kantonalne, odnosno gradske i općinske vlasti propisan isključivo načelni okvir za uređenje ovog pitanja u svakom kantonu, gradu i općini ponaosob.
Konačno, kako se navodi, i članak 63. osporenog zakona propisuje obvezu kantonima, općinama i gradovima da donesu odgovarajuće usaglašene propise iz ove oblasti.
Iz svega navedenog proizilazi da je federalna vlast imala ustavni temelj za donošenje osporenog zakona na način da je u odnosu na kantone, općine i gradove propisala načelni okvir u skladu s ocjenom zakonodavca da postoji potreba da se ova oblast, načelno, uredi na jednoobrazan način za sve uposlene u organima zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji BiH, a pritom je vodila računa o specifičnim potrebama i mogućnostima primjene u svakom kantonu, gradu i općini u Federaciji BiH.
Ustavni sud Federacije je na temelju navedenog utvrdio da odredbe pomenutog članka 1. osporenog Zakona nisu u neskladu sa Ustavom Federacije BiH.
www.bpkg.gov.ba/federalna.ba