Prije rata u Rogatici smo svi bili braća. Srbi su bili jako dobre komšije, prijatelji i kolege.
Ali strijeljana, ubijanja motornim pilama i silovanja niko nikada neće moći objasniti – kazao je Feni zaštićeni svjedok Haškog suda koji je danas prisustvovao posjeti bivšem logoru „Rasadnik“ u Rogatici, povodom obilježavanja 9. maja, Dana logoraša u organizaciji Saveza logoraša u BiH.
Preživio je živi štit i strijeljanje. Kaže da je njih 27 jednog jutra izvedeno iz logora „Rasadnik“. Mislili su da će i tog dana, kao i svaki drugi, ići robovati, ali odveli su ih u mjesto Duljevac.
“Svezali su nam ruke i pucali u nas. Ja sam samo pao, nekom srećom metak me mimoišao. Ali onda je jedan od njih išao od jednog do drugog i pucao im u glave. Ne znam šta me spasilo”, pojasnio je.
O ovim događajima svjedočio je kao zaštićeni svjedok Tužilaštva u Hagu tokom suđenja ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.
Preživjeli logoraš Hašim Šabanović, koji je također i predsjednik Udruženja logoraša Rogatica kazao je Feni da je u logoru boravio osam mjeseci.
“Bio sam prva žrtva u Rogatici i prvog su me pretukli, jer nisam htio priznati da su neki Srbi negdje ubijeni. Poslije toga su me odveli u logor i svaki dan sam išao da radim za njih kao njihov rob”, naglasio je.
Iako je bio svjedok ubistava i žrtva terora, Šabanović i danas živi u Rogatici. Kaže da nikada neće biti isto, jer se u ovo mjesto vratilo samo oko 40 muslimanskih porodica.
“Ovdje sam rođen i odavde neću da idem nigdje. Želim samo da se ovo ludilo nikad nikome više ne ponovi”, naglasio je.
Istakao je da zna mnoge žene koje su silovanje, te da mnoge od njih ne smiju o tome da pričaju.
“Pokušao sam im objasniti da trebaju reći i da se treba znati šta se desilo, ali mnogi od nas, žrtve, žele samo sve zaboraviti”, zaključio je.
Logor „Rasadnik“ je formiran u maju 1992. pod kontrolom Kriznog štaba općine Rogatica, a funkcionisao je sve do januara 1996.
“Rasadnik” u Rogatici bilo je poljoprivredno dobro koje se sastojalo od više baraka i zgrade uprave. Barake su bile veličine oko 7×5 metara, a u svakoj je bilo između 30 i 50 logoraša. Svi logoraši su bili civili. Gotovo pola od ukupnog broja su činili žene i djeca. Među njima su bile i dvije osobe starije od 100 godina. Logoraši su sjedili i spavali na betonu, nije bilo WC-a niti česme, a za obroke su dobijali hranu sa svinjskim mesom. Nikome nije ukazana medicinska pomoć.
Logoraši su svakodnevno bili izloženi sistematskim maltretiranjima, zlostavljanjima, silovanjima i ubistvima, vođeni su u žive štitove i na prislini rad.
U okolini “Rasadnika” je od 4. do 11. novembra 1998. godine pronađeno 14 tijela bivših logoraša i to u krugu od 1,5 kilometara od objekta. Jedno od tijela je pronađeno u šahtu u krugu logora. U pravcu sela Duljevac na kotu Jačen iz “Rasadnika” 15. augusta 1992. odvedeno je 27 logoraša. Na tom mjestu logoraši su prvo korišteni kao živi štit, a zatim strijeljani. Tog dana su ubijena 24 logoraša.
Za zločine počinjene u Rogatici Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je osudio Momčila Krajišnika na zatvorsku kaznu od 20 godina. Sud BiH je osudio Radisava Ljubinca na 10 i Dragoja Paunovića na 20 godina zatvora za krivično djelo zločin protiv čovječnosti, navode iz Saveza logoraša BiH.
www.bpkg.gov.ba/FENA