Neolitik na Drini

Autor teksta: Admir Džemidžić

Najraniji dokumentovani tragovi postojanja života na ovom prostoru potiču iz mlađeg kamenog doba – Neolita. Postoje indicije da su postojala i paleolitska pećinska staništa na ovom prostoru kao što su slučajevi sa pećinama na lokalitetima Badanj (Hercegovina), Gornja Bijambarska pećina (Srednja Bosna), Pećina pod Lipom (Istočna Bosna), Rastuša (Sjeverna Bosna).

Pećina pod Lipom jeste i najbliži lokalititet koji gravitira Drinskoj regiji  i koji nam potvrđuje prisustvo čovjeka i pećinske umjetnosti (gravure u stijeni).

Topla i vlažna klima Holocena koja je došla ubrzo nakon zadnjeg ledenog doba donijela je promjene u prirodi i okruženju koje su se reflektovale na čovjeka kao i na floru i faunu njegovog okruženja. Stabilnija klima uticala je na čovjekov svakodnevni život i njegove aktivnosti. Ljudsko društvo sada karakteriziraju promjene u društvenoj organizaciji, posebno u osnivanju stalnih naseobina – formiranih na suhim lokacijama u blizini riječnih korita na plodnim i obradivim platoima. (Rijeka Drina, njene terase)

Neolitski čovjek na Drini usavršio je izradu kamenih alatki, kamenog oruđa i oružja, alatki od drveta, počeo je koristiti kamen u arhitekturi. Ovo su neke od promjena koje su uticale na promjenu sa ranijeg lovačkog i sakupljačkog načina života, na život koji se zasnivao na poljoprivredi i običaju pravljenja stalnih naselja. Ostavljajući raniji lovački i sakupljački život iza sebe čovjek se okreće kultivaciji žemljišta, a taj posao je rađen sa oruđima napravljenim od kamena, drveta, i kostima rogova različitih životinja.

Ovo je period kojeg obilježava pritomljavanje životinja i  produkcija keramičkih izrađevina koja će iznjedriti i druga sporedna ne manje bitna zanimanja koja će dovesti do velikog napretka ljudske civilizacije.

Potrebno je naglasiti da tokom ovog perioda uloga žene dolazi u prvi plan. To se vidi prevenstveno u izrađivanju odjeće, izrađivanju keramičkog posuđa, brizi o prostoru u kojem se živi, brizi o djeci, pripremi hrane te pripitomljavanju sitnih životinja. Sav pomenuti posao radila je neolitička žena. Pronađene antropomorfne figurine u Bosni i Hercegovini kao i u drugim djelovima svijeta dokazuju da je ova tvrdnja u većini slučajeva istinita, te sve figurine koje izrađene i modelirane predstavljaju ženska tijela.

Poljoprivredna proizvodnja, izrada oružja i oruđa, izrada keramičkog posuđa, pripitomljavanje i rasplod životinja, manji udio lova i ribarstva glavne su karateristike života neolitičkog čovjeka sa Drine. Uzimajući u obzir sve pomenuto naselja se osnivaju u blizini prirodnih resursa. Većina neolitičkih naselja osnovanih na našem području nalaze se u blizini izvora sirovina koje su korištene za izradu različitih izrađevina od kamenai drveta. Također naselja su smještena na terasama smještenim u bilizini korita rijeke Drine, a okružena visokim brdima da bi stanovnici imali zaštitu. Naselja su sadržavala kuće – zemunice izgrađene od debljih i tanjih drvenih kolaca, zidova od pletera obloženih zemljanim lijepom, dok su krovovi bili pokriveni slamom. (Lug, Popov Do, Jagnilo, Baćci, Donje selo).

Goraždanska figurina

Pedesetih godina 20. stoljeća, prilikom izvođenja građevinskih radova u okolini Goražda, devastirana su dva značajna arheološka lokaliteta. Arheolozi su izašli na teren, ali je pritom bilo moguće samo konstatirati postojanje nastambi iz doba neolitika, te prikupiti nalaze, od kojih se izdvaja pljosnata antropomorfna statua.

Figurina prikazuje stojeći lik žene, koja je savila ruke na bokovima, gdje su prsti dodatno naznačeni tankim urezima. Noge su vrlo kratke, zadnjica prenaglašena, a prsa slabo istaknuta. Na glavi se ističe nos, modeliran stiskanjem prstiju, te po dvije rupice sa svake strane glave, koje su služile za vješanje. Napravljena je od tamnosive, skoro crne, vrlo uglačane keramike.

Nakon prethodnog rata istraživanja na užem arealu lokaliteta Lug, Jagnilo rađena su u dva navrata 2009. i 2011. godine. Istraživanja su potvrdila postojanje jasno organizovanog naselja na prostoru Jagnila da kućama koje su sadržavale inventar srodan drugim lokalitetima Vinčanske kulture. Nalazi koji su pronađeni prilikom dvaju kampanja uglavnom su nalazi keramike, nalazi figurina, fragmenata figurina, veliki količina kućnog lijepa, veliki broj nalaza kamenih alatki, mali broj kamenih strelica. Na osnovu C-14 analize ustanovljeno je da je naselje ja Jagnilu egzistiralo u periodu između 5300 – 4400. godina pr.n.e.

Lokalitet: Lug, Goražde

Datiranje: Neolitik – mlađe kameno doba (5300–4400. godina pr. n. e.)

Vinčanska kultura

Ova kultura je bila izuzetno rasprostranjena na prostoru Centralnog dijela balkanskog poluostrva. Karakteriše je umjetnost sa keramičkih posuda, ali posebno figure u obliku čovjeka ili životinja.

Izrađivane često u obliku žena, Vinčanske figurine imale su ulogu zaštitnica kuće, slično kao što se danas vjeruje da različiti religijski predmeti čuvaju kuću i ukućane. Figure boginja iz Luga i Jagnila pripadaju ovoj kulturi. Najvažniji naselje Vinčanske kulture je Vinča kraj današnjeg Beograda. Naselje je imalo svoje ulice, razvijenu trgovinu i umjetnost, i vjerovatno svoje pismo. Pretpostavlja se da su nosioci Vinčanske kulture prvi metalurzi na prostoru Balkana pa i šire, te neki autori neke od nalaza sa lokaliteta Jagnilo svrstavaju kao predmete koji su korišteni za prve metalurške djelatnosti na prostoru Goražda i šire regije Drine.

Za razliku od spomenutih lokaliteta, za lokalitet Sopotnica kod Goražda postoje samo indicije da je i tu u mlađem neolitu postojalo naselje, međutim uslijed velike destrukcije izazvane naknadnim gradnjama iz rimskog doba i srednjeg vijeka, za sada ne raspolažemo sa čvršćim dokazima koji bi tu indiciju i potvrdili. Sudeći po položaju neolitskih lokaliteta i njihovoj kulturnoj pripadnosti, izgleda da je Gornje Podrinje bilo krajnja periferija rasprostiranja nosilaca vinčanske kulture, a kasnije i novodoseljenih nosilaca hvarsko-lisičićke kulture, a da je rijeka Drina predstavljala, «ugrubo», granicu između spomenutih neolitskih kulturnih i etničkih kompleksa. Slaba naseljenost ovog područja u neolitsko doba se mijenja u eneolitu i ranom brončanom dobu dolaskom sa istoka novih stočarskih populacija, vjerovatno nosilaca indoeuropskih jezika i dijalekata, koji neće zaobići ni prostor jugoistočne Bosne. Od eneolita za Gornje Podrinje su karakteristična dva osnovna vida nepokretne materijalne kulture-gradine i tumuli, što se zadržalo sve do mlađeg željeznog doba i uspostave efektivne rimske vlasti.

Galerija