Osmanski period

Autor teksta: Admir Kurtović

Osmanlije su goraždanski kraj zauzeli najkasnije do 1463. godine. Njihovo osvajanje srednjovjekovne Bosne donijelo je niz promjena. Osmanlije su postepeno uvodile svoj administrativno-politički sistem. Goražde se u to doba spominje kao nahija fočanskog kadiluka, a Foča (Hoča) je u XV stoljeću značajno varoško mjesto sa razvijenom zanatskom i trgovačkom djelatnošću, a u osmansko doba je jedan od najpoznatijih centara na Balkanu. Prvi spomen o Hercegovačkom sandžaku i njegovom sjedištu u Foči nalazi se u dubrovačkim arhivima, gdje se u februaru 1470. godine navodi da je sandžak-beg Hercegovačkog sandžaka sa sjedištem u Foči Hamza-beg. Ovaj sandžak je u početku podijeljen na tri manja upravna područja koja su se poklapala sa kadilucima. Tako se navodi i spominje i kadiluk Drina, a kadija je Eminudin 08.02.1472. godine. U sastav ovog kadiluka ulazilo je i Goražde. Kasnije će Goražde ući u sastav kadiluka Čajniče koji je od 1667. godine bio u sastavu Bosanskog sandžaka. Kroz cijeli Osmanski period Goražde nije imalo značajniju ulogu kao administrativno središte, nego je sačuvalo ulogu tranzitnog naselja- kasabe. Nasljeđe iz Osmanskog perioda i nije toliko bogato u odnosu na njegovu okolinu i susjedne gradove. Prema tapu tahrir defteri ili zvaničnom popisu Hercegovine, koji je nastao u decembru 1477. godine, mogu da se sagledaju stanje i broj domaćinstava u Goraždu 12 godina nakon njegovog ulaska u sastav turske države.

Ako se uzmu u obzir malobrojne starosjedilačke porodice, kakvim se smatraju Sijerčići, čiji su ogranci i Baščelije i Obarčani, veće naseljavanje muslimana u Goraždu počinje u XVII vijeku. Godine 1620. npr. u Goraždu je bilo 150 kuća i dva hana. U samom gradu nisu ostali sačuvani stari originalni epigrafski materijali. Od arheoloških spomenika najznačajnije mjesto pripada Turbetima porodice Sijerčića u zaseoku Odžak, pored Goražda koji su proglašeni nacionalnim spomenikom. Analizirajući putopisnu literaturu iz Osmanskog perioda Goražde se spominje na nekoliko mjesta.

Tako Evlija Ćelebi spominje i most na Drini koji je prema njemu izgrađen 1568. godine. Vakif ili graditelj mosta je Lutvi-beg Deović, iz čuvene fočanske familije Deović. On je sin kćerke amidže Sokollu Mehmed-paše.  Lutvi-beg je bio spahija, pripadao je lahkoj konjici i u pojasu Glasinca i Romanije imao je velike zajamete i timare. Sa ovih posjeda godinama je skupljao akče, a onda je uputio zamolbu Porti da mu se dozvoli sultanskim fermanom da gradi most. U obrazloženju zamolbe napisao je da lokalno stanovništvo ima potrebu za mostom, da Drinu ne prelaze skelom, jer je ova rijeka bila nesigurna za prelazak, pogotovo u vrijeme poplava, velikih kiša i snjegova. I nije dugo čekao, iz Porte je došao carski ferman da se Lutvi-begu dozvoli da gradi most.

I 1567. godine Lutvi-beg je napravio kameni most, koji je imao pet lukova; tri centralna bila su visočija, a druga dva plića u blizini obala. Kamen za gradnju mosta uziman je iz sela Podsestre u pravcu Ustikoline, ali tadašnji kamenoresci, graditelji mosta, nisu ispoštovali jednu prirodnu proceduru. Trebali su u utrobi zemlje kopati još dvadeset koraka da bi dobili zdrav kamen. Oni su grabili kamen sa prve površine koji je bio veoma porozan i za ovaj veličajni most nije bio kvalitetan, pogotovo za njegove temelje. Iz Porte je došao nacrt za most, a na osnovu fermana stigao je i carski neimar iz centralne kancelarije osmanskog graditeljstva, a riječ je o istoj školi kojoj je pripadao i Kodža Mimar Sinan i graditelj Aladže džamije u Foči Ramadan-aga, te graditelj Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu. Gradnja mosta trajala je tri godine. Tako je nikao prelijep most u kasabi Goražde, koja nije bila šeher, iako je za to imala sve strategijske elemente, kao što je to postigla Foča.

I kada se u proljeće otapao snijeg, velike vode bi se sručile u Drinu i polokavale temelje od poroznog kamena i na lijevoj i desnoj strani. Već nakon pet-šest godina Drina je nosila otrgnute kamene dijelove, činivši temelje nestabilnim. I nije bilo druge, moralo se krenuti u obnovu mosta. Prva, mi bismo to danas nazvali restauracijom, krenula je u vrijeme Mustafe-paše Sokolovića, budimskog beglerbega, osnivača kasabe Rudo. Most je tada dobro revitalziran i obnovljen, ali zakratko, nakon snjegova Drina bi nadošla i potkopavala temelje od poroznog kamena.

Godine 1730/1731. navodi se da je tadašnji bosanski namjesnik Ibrahim-paša sagradio još jedan most preko rijeke Drine. Međutim, taj most će biti srušen u vrijeme velike poplave 1736/37. godine. Izvori navode da je Drina te godine odnijela sve mostove osim mosta Mehmeda-paše Sokolovića u Višegradu. Ponovnu izgradnju mosta preko rijeke Drine u Goraždu uradio je Mehmed-paša Kukavica oko 1752. godine. O tome govori i Safet-beg Bašagić koji Goražde tada stavlja u rang palanke. Također, ukazuje na veliki značaj Goražda i Gornjeg podrinja kao vojno-političko-strateškog mjesta u 18. i 19. stoljeću podvlačeći da se posada koja je čuvala ovo područje u Samoboru održala sve do 1818. godine. Inače 18. i 19. st. je doba kada je Osmansko carstvo primorano voditi veliki broj ratova. Devetnaesto stoljeće u Osmanskom Carstvu je u unutrašnjo-političkom pogledu doba reformi. Te reforme uglavnom su bile usmjerene ka modernizaciji društva, vojske i uvođenju novog administrativnog uređenja države.

Do 1851. Goražde se spominje još uvijek u Hercegovačkom sandžaku, a onda je pripojeno Sarajevu. Godine 1865. Goražde se ponovo spominje kao nahija u okviru Foče koji pripada Bosanskom vilajetu. Godine 1870. imamo još jedan značajan podatak o Goraždu, a vezan je za gradnju još jednog mosta koji je sagradio bosanski valija Safet-paša uz priloge stanovništva. Najveći prilog dao je Derviš-paša Čengić(45 000 groša).

Jedna od najznačajnijih posebnosti Osmanskog perioda u Goraždu odnosno BPK Goražde jeste Turhan Emin-begova džamija koja je nastala sredinom XV stoljeća. Džamija se nalazi u Ustikolini, gdje postoji velik broj nekropola stećaka i starih mezarja, a na Presjeci su jedna do drugih, što govori o suživotu bogumila i muslimana iz tog vremena.

Pored Turhan Emin-begove džamije se nalazi turbe Kadri Alaj-bega Čengića, sina Ali-paše Čengića.

Prema potvrđenim dokumentima Turhan Emin-begova džamija sagrađena je 1448. godine. Graditelj je Turhan Emin-beg koji je u to vrijeme, po onome što predaja govori, bio posebni izaslanik tadašnjeg sultana Murata Drugog.

Iznad džamije je postojao limeni tarih koji je to potvrđivao. Međutim, taj tarih je replika. Kameni tarih je nekad ranije dotrajao i zamijenjen je. Tokom Drugog svjetskog rata je dotrajao i limeni.

Poslije 1463. ona će dobiti dimenzije i formu koje će biti negdje do 1700. godine.

Turhan Emin-begova džamija kroz svoje postojanje više puta je rušena do temelja, zbog čega je dolazilo do rekonstrukcija, te nije zadržala autentičan izgled.

Jedna od starijih bosanskih džamija nalazi se u selu Kreča, koja se ističe svojom unutrašnjosti, jer od postanka i sve do danas, zadržala svoju izvornost. Izgrađena je 1554. godine, od kada nosi naziv Mustafa-paše džamija, a od rekonstrukcija na vanjskom izgledu izdvaja se ona iz 1977. godine, kada je izgrađena nova munara.

U samom centru Prače nalazi se Semiz Ali pašina džamija, koja je do sada više puta uništena, ali i obnavljana. Pored džamije se nalazi Semiz Ali pašino turbe, koje je sačuvano u izvornom obliku.

Odžak je zaselak kod Ustikoline.Ime je dobio po odžaku što ga je ovdje podigao Kadri-alajbeg Čengić, koji je vr­šio službu hercegovačkog alajbega krajem XVII stoljeća. Uz odžak sagradio je kulu (9 X 9,5 m, v = 20 m.)

U Odžaku, na porodičnom mezarju Čengića se nalazi lokalitet sa veoma interesantnim kamenim nišanima. Kameni nišani rađeni su u obliku obeliska i završavaju sa skraćenom piramidom ili sa turbanima. Prema načinu izrade i ukrašavanja datiraju od sredine XV stoljeća i dalje. Na kamenim nišanima nalaze se motivi: štap, sablja, zastava, sjekira, polumjesec, luk i strijela, ruka, jabuka. Kao interesantan se izdvaja nišan koji je ukrašen motivom ruke, gdje su ispruženi prsti prema zemlji koji drže sablju, a preko koje se nalazi luk sa strijelom.

Turbeta Sijerčića predstavljaju objekte memorijalne arhitekture Bosne i Hercegovine. Dva turbeta, turbe Sinan-beg Sijerčića i turbe oca i sina Sijerčić, u naselju Sijerčić, općina Novo Goražde, proglašena su za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. U Gornjem turbetu sahranjen je Sinan-beg Sijerčić, osnivač džamije u Goraždu.

Džamija Sinan-paše Sijerčića, džamija u Goraždu,smještena je na lijevoj obali Drine, oko pola kilometra od središta grada Goražda Podignuta je 1600. godine, u mahali na lijevoj obali grada i dugo je bila jedina gradska džamija na ovom području. Ona je jedna od dvije džamije Sinan –bega Sijerčića koje su postojale do II sv. rata i koje se spominju još u 18.stoljeću. Jedna je stradala tokom Drugog svjetskog rata, a druga je sadašnja džamija u Goraždu.

Galerija

+13

Izložba fotografija spomenika kulture sa područja Bosansko – podrinjskog kantona Goražde

Kameni nišani XV i XVI stoljeća

Poznato je da je ukrašavanje nadgrobnih spomenika bila obavezna prateća pojava i višestoljetna srednjovjekovna tradicija i praksa. Tako, vrlo često, na nišanima ovog tipa nalazimo uklesane krugove, prikaze živih bića, dijelova ljudskog tijela – ruke, polumjesec, ljiljan, mač, buzdovan, sjekire, luk i strijela, itd. Razvijanjem državne moći i sjaja, i mrtvacima se podižu veći nadgrobni kamenovi s natpisima. Sam način izrade nišana iz rane faze ukazuje na činjenicu da je vojska, po ukopu poginulih vojnika, izradu nadgorbnih obilježja povjeravala lokalnim klesarima koji su se obilato koristili starim obrascima u klesanju stećaka. Izložba fotografija, kamenih nišana, predstavlja ranije faze izrade koji svojim oblicima i načinima klesanja predstavljaju kulturne spomenike od velike važnosti ne samo za područje BPK Goražde, već i za Bosnu i Hercegovinu.

1. Gočela 1, kameni nišan, oboren na zemlju, oblikom sličan steli ali znatno većih dimenzija, oštećen, prekriven mahovinom,lišćem i zemljom, – nalazi se u blizini sela Gočela na području grada Goražde.
2. Gočela 2, kameni nišan, upravna četverostrana prizma koja se u vrhu oštećena, većih dimenzija, – nalazi se u blizini sela Gočela na području grada Goražde.
3. Hrančići 1, kameni nišan sa turbanom, prvernut na zemlju, oštećen, većih dimenzija, prema izradi turbana radi se o „znataliji – majstoru“, (esnafski nišan) gdje klesanje pokazuje putanju s lijeve na desnu stranu, selo Hrančići nalazi se na području grada Goražda.
4. Hrančići 2, kameni nišan sa turbanom, prema obliku klesanja turbana pokazujeda se radi o „zanatliji – majstoru“ (esnafski nišan), selo Hrančići nalazi se na području grada Goražda.
5. Hrančići 3, kameni nišan sa turbanom, još uvijek odolijeva da ne padne na zemlju, oštećen, a izrada turbana sa završetkom pokazuje da se radi o zanatliji koji je bio obrazovan, ukras udaraljke dodatno ukazuje na položaj umrlog, selo Hrančići nalazi se na području grada Goražda.
6. Okolišta – Ilovača 1, kameni nišan četverostrana prizma koja se završava u obliku piramide, oštećen.
7. Okolišta – Ilovača 2, kameni nišan sa turbanom po obliku izrade pokazuje da s eradi o „majstoru – zanatliji“.
8. Odzak 1, – kameni nišani veoma interesantne izvedbe. Prema načinu izrade ukazuje da se radi o „derviškom nišanu“ukrašen lukom i strijelom, te štapom. Lokalite Odžak nalazi se na području Ustikoline.
9. Odzak 2, . kameni ukrašeni nišan sa turbanom. Prema ničanu izrade radi se o četverostranoj prizmi koja završava sa turbanom. Ukrašavanje ruke koja drži mač preko kojeg se nalazi luk. Oblik turbana pokazuje da se radi o trgovcu koji je obrazovan. Lokalite Odžak nalazi se na području Ustikoline.
10. Odzak 3, kameni nišan velikih dimenzija, ukrašen sa trubanom. Ukrašavanje sa „tugrama“ pokazuje da se radi o vojskovođi, dok turban otkriva da je umrli pripadao „zanatlijama“ koji je bio obrazovan. Lokalite Odžak nalazi se na području Ustikoline.
11. Odzak 4, kameni nišan sa turbanom, ukrašen udaraljkom. Lokalite Odžak nalazi se na području Ustikoline.
12. Odzak 5, Kameni nišan velikih dimenzija sa turbanom, ukrašen. Sličan motiv ruka ali koja drži sablju prekokoje se nalazi luk. Turban veoma velikih dimenzija pokazuje da se radi o zanatliji.
13. Pobjeda 1, kameni nišan velikih dimezija sa turbanom i ukrasom udaraljke. Nalazi se na području grada Goražda.
14. Pobjeda 2, prikaz kamenih nišana kod Pobjede u Goraždu, oštećeni, prevrnuti, nalaze se u kritičnom stanju.
15. Pobjeda 3, kameni nišan sa turbanom, prema izradi radi s eo „majstoru – zanatliji“ koji je obrazovan.
16. Presjeka 1, kameni nišan u obliku četverostrane prizme, ukrašen rukom koja drži sablju prekokoje se nalazi luk. Lokalitet se nalazi na području Presjeke kod Ustikoline.
17. Presjeka 2, kameni nišan oblika četveresotrane prizme koja završava u obliku priramide gdje s ena vrhu nalazi jabuka. Ukrašen sa polumjesecom, jabukom, krugom i štapom. Lokalitet se nalazi na području Presjeke kod Ustikoline.
18. Presjeka 3, kamena stela ukrašena krugom i štapom. Lokalitet se nalazi na području Presjeke kod Ustikoline.
19. Presjeka 4, kameni nišan, oštećen sa prikazom mača i luka. Lokalitet se nalazi na području Presjeke kod Ustikoline.
20. trudanj 1, kameni nišan obluka sličnom steli, samo u većim dimenzijama, gdje se završava s ajabukom, ukrašen štapom. Lokalitet Trudanj nalazi se na putu od Orahovica prema Previli, područje Ustikoline.
21. trudanj 2, kameni nišan veoma velikih dimenzija sa prikazom štapa. Sama izrada nišana je veoma rijetka, a nalazi se na putu od Orahovica prema Previli, područje Ustikoline.
22. trudanj 2a, druga fotografija kamenog nišana (trudanj 2) zbog njegovih dimenzija.
23. turhan-presjeka 1, Truhan emin-begovo mezarje, kamena grobnica.
24. turhan-presjeka 2, Turhan emin-begovo mezarje, izgled razrušene kamene grobnice.

Galerija

+19